Kornati

U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.

Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom.

Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s približno 238 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne površine, dok je sve ostalo morski ekosustav.



NP Krka

Nacionalni park je prostrano, pretežito neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Namjena mu je prvenstveno znanstvena, kulturna, odgojno-obrazovna i rekreativna, a turističke djelatnosti u ulozi su posjećivanja i razgledavanja.

Nacionalni park "Krka" proglašen je 1985. god. i sedmi je Nacionalni park Hrvatske. Smješten je u cijelosti na području Šibensko-kninske županije, a obuhvaca površinu od 109 km2 uz tok Krke: dva kilometra nizvodno od Knina do Skradina i donji tok Čikole.

S potopljenim dijelom ušća duga je oko 72,5 km i po dužini je 22 rijeka u Hrvatskoj. Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina podno 22 m visokog, zimi bučnog a ljeti bezvodnog Topoljskog slapa, Velikog buka ili Krčića slapa.

Dužina slatkovodnog vodotoka je 49, a bocatog 23,5 km. Značajni pritoci rijeke su Krčić, Kosovčica, Orašnica, Butišnica i Čikola s Vrbom. Sa svojih sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 242 m Krka je prirodni i krški fenomen.


Plitvička jezera

Najistaknutiji i najposjećeniji među osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj - Plitvička jezera, je jedina prirodna, u društvu kulturnih vrijednosti, u Hrvatskoj uvrštena u Popis svjetske baštine (UNESCO) i to još 1979. godine, među prvima u svijetu.

Prema IUCN-u, koji definira osam kategorija zaštite prirodnih područja, Plitvička jezera pripadaju drugoj kategoriji – nacionalni park, koja označava zaštićeno područje pod upravom, poglavito radi zaštite ekosustava i rekreacije. Prve kartografske zapise Plitvičkih jezera nalazimo još na crtežima iz 17.stoljeća, a tekstualno se spominju u zapisima iz druge polovice 18.stoljeća.

Naziv Plitvice u literaturu prvi puta je unesen daleke 1777. godine. Već devedesetih godina 19. stoljeća javljaju se prve organizirane inicijative za proglašenje Plitvičkih jezera zaštićenim područjem. Tridesetih godina 20. stoljeća akademik Ivo Pevalek prvi put znanstveno je obrazložio razloge za zaštitu Plitvičkih jezera. Proučavajući rast mahovina i algi zaključio je da je postanak i rast sedre, koja sudjeluje u izgradnji geomorfoloških oblika Plitvičkih jezera, najvažniji i najosjetljiviji biogeni proces koji je “suština Plitvičkih jezera”.

Ove znanstvene spoznaje i nastojanja akademika Ive Paveleka dovela su i do povijesnog datuma 8.travnja 1949. kada su Plitvička jezera proglašena prvim hrvatskim nacionalnim parkom. Još i prije, a posebno nakon dobivanja službenog statusa zaštite, ovo je područje bilo predmetom mnogih znanstvenih i stručnih istraživanja. Tako je skupljeno mnogo spoznaja o prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka Plitvička jezera, koje nisu “samo” sedrotvorni slapovi i svjetski poznatih šesnaest kaskadnih jezera.


Ovom prilikom upoznajemo čitatelja sa bogatstvom geomorfoloških oblika, staništa šuma i travnjaka, flore i faune, te kulturne baštine i konačno turističke ponude najvećeg i najstarijeg hrvatskog nacionalnog Parka.